Mještani naselja Bjelila u MZ Sutomore ističu da je neprihvatljivo da, nakon brojnih obećanja DPS-a, ostanu uskraćeni za rješavanje brojnih problema s kojima se godinama suočavaju, poput loše putne infrastrukture, nedostatka vode, neadekvatnog elektrosnabdijevanja... Prije dvije godine desetak mještana okupilo se ispred zgrade Opštine da iskažu protest zbog, kako su naveli, selektivnog asfaltiranja puta u naselju. Naime, tada je asfaltiranje prekinuto na oko 200 metara od njihovih kuća, iako je u tom dijelu naselja pedesetak domaćinstava, četiri puta više nego u dijelu u kom je put asfaltiran. Na zahtjev da porazgovaraju s predsjednikom opštine dr Zoranom Srzentićem dobili su odgovor da je gradonačelnik na službenom putu u Turskoj. Sa mještanima je razgovarao predsjednik SO Bar Radomir Novaković, koji im je rekao da svoj zahtjev lokalnoj samoupravi upute u pisanoj formi, nakon čega su se razišli.
U ime mještana, Aleksandar Milošević kaže da im, uglavnom, i pored mnogih obećanja, iz Opštine i MZ nikada nijesu izašli u susret.
-Sve su nam obećavali- put, asfalt, rasvjetu, kontejnere... Ali ništa nijesu ispunili. Kad pođemo u prostorije MZ, mrzi ih da nam odgovore na pitanja. Slali smo zahtjeve svuda, godinama tako, ali od države i Opštine do danas ništa nijesmo dobili. Do vode smo, istina, došli preko ljudi iz DPS-a, i nakon 30 godina dobili smo kakvo-takvo vodosnabdijevanje. Ja sam tri godine bio u DPS-u, a onda su me neki mlađi iz partije počeli provocirati i podmetati mi, i naravno da sam napustio stranku. Razmišljali smo i o tome da se ponovo okupimo pred Opštinom, da se borimo za elementarna prava... Valjda i mi zaslužujemo da imamo put bez rupa, rasvjetu, da 50-ak porodica ima gdje da odloži smeće, da imamo vodu tokom čitave godine - kaže Milošević.
Njegova komšinica Dragana Vukićević ističe da, osim puta i struje, veliki problem predstavlja vodosnabdijevanje.
-Snabdijevanje vodom je neredovno i zimi i ljeti. Ljeti je i donekle shvatljivo, jer smo vodu dobijali noću, ali je i zimus danima bilo problema u vodosnabdijevanju. Redovno plaćam sve obaveze i za struju i za vodu, a nemam gdje da operem namirnice za ručak... Ostavljamo prozore otvorene, jer se ne može živjeti od smrada iz toaleta. Put je nikakav, kola ne mogu da prođu, a mnogima su oštećeni automobili. Vjerovatno ima uticaja i to što smo ovdje došli s Kosova. Ali, mi ovdje radimo, zarađujemo novac koji tu trošimo. Došlo mi je da prodam kuću i da se iselim. Osuđeni smo da živimo u uslovima koji nisu dostojni čovjeka - kaže Vukićevićeva.
Naglašava da nadležni ostaju gluvi na sve njihove pozive.
-Radim privatno da bih prehranila porodicu, i ostajem do kasno u noć, a kad krenem kući nije mi svejedno. Ulica raskopana, mještani noću posrću, padaju, naravno da ima i povreda. Pedeset porodica živi u „ćoravoj ulici”, i to godinama. U jednom dijelu naselja ima rasvjete i asfalta, a kod nas je sve raskopano. Pitam se dokad će nas dijeliti?! Svake godine se nadamo da će biti bolje, ali boljitka nema. Da li smo mi to građani drugog reda? A kad se primaknu izbori, eto ih da traže glasove za DPS. Kako ih nije sramota? Mi smo svi familijarni ljudi, imamo djecu koju moramo da nahranimo. Mnogi imaju i unučad. Gdje će im duša - ogorčena je Dragana Vukićević.D.S.


Od obećanja se nije moglo živjeti

U naselju Bjelila kuću je sagradio i Netko Sinanović. I on ističe da je putna infrastruktura najveći problem.
-Najteže je kad se neko od starijih mještana razboli. Prva kiša kad padne rupe se napune vodom. Kako u takvoj situaciji doći do bolesnika? Kako da dođu kola Hitne pomoći? I kako na nosilima bolesnika prebaciti do kola? Često smo prikupljali novac i sami popravljali put i krpili rupe. Ali je rupa njih svakim danom više. Obećavali su nam, od njihovih obećanja nije se moglo živjeti, očekivali smo asfalt i rasvjetu, ali je, nažalost, urađen samo jedan dio puta. Uzalud smo protestovali pred Opštinom. Jednostavno, za nas niko nema razumijevanja - kaže on.